o prokletstvu...

Vrijedno li je, u ovom mračnom dobu, biti Ljubavlju proklet? Ili je to jedino za što se (treba) uhvatiti?

o prošlosti, sadašnjosti, budućnosti...

Tko je spreman suočiti se sa svojom prošlošću, a još manje vidjeti u njoj ljepotu?

Koliko nam je potrebna pohvala, društvo, odobravanje, podržavanja. Izvana. Šteta, jer najbolje rastemo kad nema ometanja sa strane. Naravno, u suočavanju s vanjskim svijetom pokazuje se snaga unutarnjeg.

No, kada je to izokrenuto - vanjski svijet dobiva na važnosti, a unutarnji je zanemaren i oslabljen.

Gdje sam bila, gdje sam sada, kamo ću... svadhjaja (Proučavanje Svetih spisa. I Sebe.)

obrambeni mehanizmi

Sjetih se (ne)tugovanja... upitah se koliko si „dozvoljavam“ tugovati... iako osjećam da si trebam dopustiti zdravu tugu, kako bih sagradila sve porušene svjetove, umjesto da se pravim da se ništa nije dogodilo... Sjetih se i kako sam bijesna... kad „nema mjesta“ za tugovanje... I kako je teško oprostiti...

I odjednom – dobivam osjećaj da mi tijelo ne reagira na napad, kao da mi je pokvaren obrambeni mehanizam, kao da ne prepoznaje štetne tvari... i ne reagiram...

Postadoh svjesna unutarnjeg osjećaja nemoći, obrasca duboko zapisanog u sebi – što god pokušavala, neću uspjeti... nemoć duboko usađena u tijelu, koja stvara neotpornost i na najmanju naznaku napada...

Istovremeno, u meni je ogromna snaga koja mi ne dopušta da se prepustim...

... Nesrazmjer – snaga i nemoć istovremeno u meni... stvara neiskorišteni potencijal.

I zato IZABIREM...