Jesi li se ikad zapitao koliko si u pravu, kada se, uplašivši se
samog sebe i svojih rekacija, okomiš na druge, koji su ih, naizgled,
uzrokovali?
Prolazeći kroz život, neke svoje slabosti guramo uporno pod
tepih i kada naiđe situacija, utjelovljena u nekoj osobi, koja nam te slabosti
izvlači na površinu, prvo ćemo se okomiti na okidač(e)… i 'loviti vještice'.
Kakvog smisla ima boriti se s onim što je izvan nas, ako su te slabosti u nama?
No, kako se, doista, suočiti sa svojim slabostima, a ne potiskivati
ih?