zapisi iz prošlosti (IV)

Bilo je to vrijeme velikih, ogromnih promjena...
Umiranje jednog i pokretanje novog života...
Vrijeme kad se suočavaš s potrebom za promjenom i strahom od nje...
Vrijeme pokušaja da umjesto vegetiranja počneš živjeti.
Slične faze i poslije postoje, ali puno kraće traju.
Pitaš se dokle i hoćeš li izdržati... i moliš se – da ne odustaneš.

zapisi iz prošlosti (III)

Zašto se osvrćem na sve ovo, danas, nakon 17-18 godina?
Ponekad mi je smiješno, a ponekad sam iznenađena. Ponekad vidim pomak, a ponekad mi se čini da zaboravih već naučeno... U školi života. No, izgleda da nije... kažu da sve se broji, svaki dodir, misao, dah...

zapisi iz prošlosti (II)

Zanimljivo je da živim sada ono željeno i zapisano prije 18 godina... Živjela sam to i prije 11 godina, 7 godina nakon zapisa; pa i 4,5 godine nakon zapisa... I toliko puta već skidah okove i dopuštah si da ih opet stavljam... ili tek postadoh svjesna okova koji još skinuti nisu. Na mjestu na kojem sam sada žene nose „okove“ i to ih čini ženom, kažu. Da li? Meni je trenutno teško na sebi imati i lagane japanke, a kamoli nešto što zveči...

I sjetih se priče o narukvicama...
„Gdje je tišina, tamo je jedinstvo, a gdje je buka tamo je dvojnost.“, bile su riječi gurua o kojima je razmišljao učenik, ulazeći u dvorište jedne kuće. Tamo je zatekao ženu koja je mljela žitarice za ručak, a narukvice na njezinoj ruci bučno su zvečale. Jednu po jednu narukvicu žena je skidala, dok joj nije ostala samo jedna na ruci. Tada prestane i buka...

zapisi iz prošlosti (I)

Iako zapravo postoji samo danas, sada, ponekad volim pogledati unatrag i vidjeti koliko se još vrtim u nekim krugovima, ili se razveseliti ako sam neki krug napustila... i tako naiđoh na neke stare zapise... Možda je vrijeme da izađu iz ladice?

Prvi od njih nastao je prije više od 18 godina – cijeli jedan život! Ima toliko sličnosti sa sada... iako odgovore već znam, kao i otpore da izađem... još uvijek se ne mogu odvažiti na posljednji korak promjene, odbacivanja i prepuštanja. Još uvijek bivam „zaustavljena u koraku i snu“, zamrznuta od šoka, padam... i ponovno ustajem

tajna komunikacije

... nedostizna je kad volja ne postoji, a projekcije nas zaslijepe, cak i kad imamo vodstvo.

nenasilna komunikacija

„i to će proći“

Priroda iskonske prirode (prakriti) je stalna promjena. Gledajući (izvana i iznutra) na sve vrste postojanja, postadoh ponovno svjesna tih mijena... i sjetih se priče „i to će proći“. Ima i ona više verzija o tome tko je kome što dao i uputio... nebitno trenutno...

Imali su, dakle, kralj i kraljica sina kojemu predaše kraljevstvo, a oni se povukoše, kako to nalažu razdoblja u životu (ašrami, također), u meditaciju... i ostaviše sinu prsten koji će mu dati odgovor ako bude u nedoumici, odnosno ako poželi s njima podijeliti nešto. I prođe neko vrijeme, a on se suoči s teškom situacijom i pomisli na roditelje. Pogleda u prsten i pronađe poruku „i to će proći“. Situacija se stabilizirala, došlo je vrijeme procvata... ponovno se sjeti roditelja i, poželivši s njima podijeliti svoju radost, ponovno se zagleda u prsten – na njemu je pisalo „ i to će proći“...

*

"There is no heaven and no hell, except in your own heart. Your own thoughts are simultaneously heavenly bliss and the torments of hell."

http://www.yogaindailylife.org/system/en/level-3