… kada ne vidim, ne čujem, ne osjećam… ništa drugo doli boli ega
koji koprca se, pokušavajući obraniti granice svoje.
Sjeti me to dinamičke meditacije
i plesa …
kada kroz, naizgled, kaos dolazimo do tišine, a preko tišine dotičemo buku u
sebi i postepeno je stišavamo. Jer, tek kad postanemo svjesni buke unutar sebe,
možemo je prihvatiti i umiriti…
Nema komentara:
Objavi komentar