o manipuri…

Moderni znanstvenici već dulje vrijeme govore o trbuhu kao o drugom mozgu – kažu da probavni trakt obavija 100mil živčanih stanica – više nego ih se nalazi u kralježničnoj moždini. Taj mozak djeluje dijelom neovisno i šalje u mozak više signala nego što ih iz mozga prima. Kažu da osjeća, sudjeluje u razmišljanju, sjeća se i dopušta nam da donosimo intuitivne odluke. O tome je pisano dosta u časopisu GEO, još prije više od 10 godina.

Jogijska znanost govori o pupčanom središtu, središtu solarnog pleksusa kao o Gradu/mjestu dragulja/bisera (मणिपूर, IAST: Maṇipūra). Ova je čakra izuzetno važna za duhovni razvoj, razvoj ljudske svijesti jer, kada je dosegnemo, pretpostavlja se da smo ovladali svojim razinama nesvjesnoga i podsvjesnoga koje su smještene u nižim čakrama. Ono je i mjesto susreta prane i apane, davanja i uzimanja, prihvaćanja i odbacivanja, koje, uz fiziološko djelovanje, imaju iznimno važno duhovno djelovanje i podizanje kundalini, božanske snage. Opširan opis ovog energetskog središta daje knjiga Skrivene snage u čovjeku Paramhans Svami Mahešvaranandađija.

Uza sve što nam kažu drevna jogijska i moderna znanost, ne bismo li trebali češće koristiti znanje svoga pupka?

kome zvoni?

Tražeći prave riječi za oblik umora od ega, sjetih se Hemingwaya i Kome zvono zvoni, odnosno početnog navoda Johna Donnea, metafizičkog pjesnika iz 16. stoljeća.

No man is an Iland, intire of it self; every man is a peece of the Continent, a part of the Maine; if a Clod bee washed away by the Sea - Europe is the lesse, as well as if a Promontorie were, as well as if a Mannor of thy friends or of thine owne were; any means death diminishes me, because I am involved in Mankinde;

And therefore never send to know for whom the bell tolls;

It tolls for thee.

Evo ga i u prijevodu Šime Balena (Kome zvono Zvoni, E. Hemingway, izd. Zora, 1960)

Nijedan čovjek nije Otok, sasvim sam za sebe; svaki je čovjek dio Kontinenta, dio Zemlje; ako More odnese Grudu zemlje – Evrope je manje, kao da je odnijelo' kakav Rt, Posjed tvoga prijatelja ili tvoj vlastiti; smrt svakoga čovjeka smanjuje mene, jer sam obuhvaćen u Čovječanstvu;

I zato nikada ne pitaj kome zvono zvoni;

Tebi zvoni.

o poplavi emocija…

… kada ne vidim, ne čujem, ne osjećam… ništa drugo doli boli ega koji koprca se, pokušavajući obraniti granice svoje.

Sjeti me to dinamičke meditacije i plesa … kada kroz, naizgled, kaos dolazimo do tišine, a preko tišine dotičemo buku u sebi i postepeno je stišavamo. Jer, tek kad postanemo svjesni buke unutar sebe, možemo je prihvatiti i umiriti…