o udaljenostima...

Fizičku prisutnost tražim kad nema one istinske prisutnosti u srcu – što Te više želim pored sebe, to je veći strah da Te gubim u srcu. Kad si mi u srcu, nema udaljenosti, doista.

Želim Tvoju prisutnost u svom srcu. O tome Ti pišem.

A Ti čistiš svaki dio mene – Hoću li znati hodati takva ovim svijetom?

Samo ako više vjerujem...

Sjetih se Narade i Bhakti joge (put predanosti Bogu)... s jedne od stranica o tome:

Krajnja povezanost s Bogom

Dok se savršeni stupanj bhakti ne dosegne, njeguju se osobine poput nenasilja, iskrenosti, čistoće, suosjećanja i vjere.

Oblici povezivanja posvećenika s Bogom preko:

• Božanskih osobina,

• Njegove ljepoti,

• obožavanja Njega,

• razmišljanja o Njemu,

• služenju Njega,

• prijateljstva s Njim,

• potpunog predavanja Njemu,

• potpunim stapanjem u mislima na Njega

o zvijezdama...

Sjetih se jedne ljetne noći pogledati nebo... i ugledah zvijezdu padalicu. Trebalo mi je par trenutaka da se sjetim da su pričali nekoć da se tada ispunjavaju želje, ali ne sjetih se svoje. Mislila sam na Tvoje riječi koje su odjekivale u meni, riječi koje su bile nekad moje, upućene svima koji su me 'voljeli' i jutros se zapitah nisi li ih ponavljao da shvatim, kroz svoje iskustvo, da je sve to ipak bila ljubav, i iluzija, zajedno – kako se isprepliću i kako lako postanemo žrtve iluzije, a ljubav koja je u nama isklizne za čas iz ruku. Baš poput plinovitih zvijezda...

Zvijezda je nebesko tijelo koji se sastoji od velike količine plina, većinom vodika. Zvijezda isijava svjetlost i toplinu koji nastaju u termonuklearnim reakcijama u središtu zvijezde. (izvor: Wikipedia)