„i to će proći“

Priroda iskonske prirode (prakriti) je stalna promjena. Gledajući (izvana i iznutra) na sve vrste postojanja, postadoh ponovno svjesna tih mijena... i sjetih se priče „i to će proći“. Ima i ona više verzija o tome tko je kome što dao i uputio... nebitno trenutno...

Imali su, dakle, kralj i kraljica sina kojemu predaše kraljevstvo, a oni se povukoše, kako to nalažu razdoblja u životu (ašrami, također), u meditaciju... i ostaviše sinu prsten koji će mu dati odgovor ako bude u nedoumici, odnosno ako poželi s njima podijeliti nešto. I prođe neko vrijeme, a on se suoči s teškom situacijom i pomisli na roditelje. Pogleda u prsten i pronađe poruku „i to će proći“. Situacija se stabilizirala, došlo je vrijeme procvata... ponovno se sjeti roditelja i, poželivši s njima podijeliti svoju radost, ponovno se zagleda u prsten – na njemu je pisalo „ i to će proći“...

*

"There is no heaven and no hell, except in your own heart. Your own thoughts are simultaneously heavenly bliss and the torments of hell."

http://www.yogaindailylife.org/system/en/level-3

zazivanje

Svako jutro pitam, molim, tražim... mjesta ljubavlju ispunjena... Teško ih je naći u kali jugi, često i u sebi, a tada ne možeš ni u drugima vidjeti ih. I javlja se osjećaj bespomoćnosti, tuge... Pitam se hoću li se ikad opet sjetiti, usuditi... Prođe taj osjećaj... I opet se vrati...
I obično shvatim da je najbolje zašutjeti. Mauna iscjeljuje.

o vrtovima i vrtnjama

Vrteći se, tako, u svojim tračnicama, u svom podzemlju uma, priželjkujemo (i prepoznajemo) rješenje problema, ali ponekad je zvjerad (niže biće) jača od istine, naše biti. Nije im ni za zamjeriti (zvjeradi) – iz ega se izlegoše, čineći isprva svoju svrhu, dharmu – štiteći nježno biće od surovosti svijeta. Problem nastade kad strah postade istina, ona koju jedinu vidimo, zaklonjeni maglom neznanja.

I sjetih se opet jedne od priča Gurudeva - vrlo kratko:
Opet je kralj u igri (ili mi osobno) kojem se pojavi na vratima odrpani djevojčurak predstavivši se kao Kali (juga). Reče da ima zadatak zaglupiti njegove podanike. Isprva je odbivši, kralj je ipak sasluša i ona ga uvjeri da neće zapavo biti nikakve opasnosti od toga da joj pruži utočište jer ga traži na njemu nevažnim mjestima – u zlatu, strasti, bolesti i patnji te u taštini... nastavak vidimo...

Kali juga – željezno doba, doba patnji, ratova, bolesti, neznanja... Posljednje od 4 doba, ciklusa promjene planete, koje čine Maha jugu (veliku jugu). Ostala tri doba su: Satja juga (zlatno doba, doba istine, svjetlosti, znanja), Treta juga (srebrno doba u kojem znanje opada), te Dvapara juga (brončano doba, u kojem se počinju pojavljivati bolesti, tama). Simbolički gledano, sva se ta doba pojavljuju i izmjenjuju i u nama...

Neprocjenjivo

U životu postoje „mjesta“ koja nam daju osjećaj sreće ili pak patnje.

Bivajući neko vrijeme u ašramu (indijska inačica samostana) otkrila sam neka mjesta koja su mi činila neopisivo zadovoljstvo ili pak patnju, ovisno o izboru.

Penjala sam se na krov ajurvedske bolnice (tijekom karma joge-nesebičnog služenja, sudjelujući u postavi krova) i otkrila novi pogled koji me iscjeljivao, povezujući raspadnute dijelove.
Ajurveda – drevna znanost o životu iz koje potječu sve medicinske tradicije; podrazumijeva zdravlje na svim razinama – tjelesno, mentalno, društveno, duhovno. Kad sva ova zdravlja ostvarimo, postajemo istinski cjeloviti...

Nakon vrućeg dana (preko 40 stupnjeva C) prava je ugoda uroniti u jezero napunjeno kišom monsuna, i, primirivši misli, osluškivati tišinu.

Mansarovar (jezero uma) sveto je jezero u podnožju svete planine Kailaš (sjedište Šive; simbol svijesti) na kojem žive labudovi (hansa - simbol duše) koji su sposobni popiti mlijeko iz vode (sposobnost razlučivanja, viveka) i nazivaju se stoga paramhanse (najviši labudovi).

Ljudski je život neprocjenjiv dar čiji bi osnovni cilj trebao biti Samospoznaja. Pronaći istinskog duhovnog učitelja (SataGurudeva) koji predstavlja kozmičko načelo razvoja svijesti koje vodi iz tame neznanja (gu) u svjetlost znanja (ru) i primiti od njega mantru (vibraciju u obliku jedne ili više riječi, koja se ponavlja) pruža doista osjećaj zaštite od svjetovnih patnji i pomoć u prijelazu s nižih na više razine svijesti.

No, dokle god smo zarobljenici vlastitog uma vrtimo se u krugovima patnje, rađamo se i umiremo uvijek nanovo, stalno prebirući po projekcijama, zadovoljavanju želja...
Postoji predivna priča koja govori o nezasitnom prosjaku, našem umu koja vrlo ukratko ide ovako: Postojao je kralj koji je vjerovao da je najmoćniji, najmilostiviji...  i kako bi ga Bog upozorio na njegovu bahatost i podučio o dužnostima vladara poslan mu je jogi koji je izgledao kao najjadniji prosjak. Kralj se začudio kako u njegovom kraljevstvu uopće postoji prosjak i nakon razgovora s njim zatraži dokaz tvrdnje da je razlika između njih dvojice u tome što je kralj rob prosjakovog roba (uma)... Prosjak je pružio zdjelicu koju je imao u ruci i tražio da je napune rižom. Kralj je bahato rekao da će je napuniti dragim kamenjem. Prosjak ga je upozorio da je tražio samo rižu, no kralj se nije obazirao. Pokušavajući napuniti zdjelicu do vrha, ispraznio je čitavu kraljevsku riznicu, pa i palaču. Konačno se predavši, kralj sazna da je zdjela načinjena od istog materijala kao i ljudski um – ako mu ne daš točno ono što mu treba, ničim ga ne mozeš napuniti. Povlađujući umu, uvijek će mu biti premalo.

Baš smo smiješni. Ostaje pitanje zašto se onda ne smijemo?

cjelovitost

integracija (lat. integratio)

1. obnavljanje, dopunjavanje čega onim što mu je bitno;
2. mat. izračunavanje integrala;
3. fil. prelazak iz rastrojenog i nesređenog stanja u sređeno stanje (supr. dezintergracija)
4. združivanje, povezivanje, spajanje u cjelinu

Od silnih vrsta integracija najzanimljivija je ona koja povezuje nas same, unutar sebe... Dijelovi tijekom ovog i drugih života koji zastadoše u svom sazrijevanju, čine nas „faličnima“, najčešće naprasno sklepanima, kako bismo mogli funkcionirati u društvu jednako čudno zakrpanom. Pačvork moze izgledati zanimljivo, ali ako se pretjera, zaboli glava. I onda se zapitam – gdje je granica tolerancije – i u smislu izdržljivosti i u smislu popuštanja.


tolerancija (lat.).

1. prihvaćanje i podnošenje razlika (političkih, vjerskih, jezičnih i dr.)
2. biol. sposobnost organizma da bez vidljivih oštećenja podnosi fiz. i kem. djelovanja kojima je izložen;
3. sposobnost organizma da se postupno prilagođuje učestalom djelovanju lijekova, kemikalija i droga.
4. tehn otklon, odudaranje od propisane ili uobičajene vrijednosti neke veličine; razlikuju se dopuštena i nedopuštena tolerancija.

Prema UNESCO-voj definiciji, tolerancija je: ”Poštivanje, prihvaćanje i uvažavanje bogatstva različitosti. Temelji se na znanju, otvorenosti, komunikaciji i slobodi mišljenja, savijesti i uvjerenju te predstavlja harmoniju u različitostima. Biti tolerantan znači biti slobodan, čvrsto se držati svojih uvjerenja i poštivati da se i drugi drže svojih, prihvatiti činjenicu da ljudska bića, prirodno različita u svojim religijskim vjerovanjima i ubjeđenjima, govoru, ponašanju i vrijednostima, imaju pravo živjeti u miru i biti kakvi jesu, bez bilo kakve diskriminacije.”

(izvor Atma) 

o čudima

uz nisku bisera

Izraz "zemlja čudesa" ušao je u popularnu kulturu kao mjesto sa sanjarskim, fantastičnim osobinama. Izraz "niz zečju rupu" postao je izraz za putovanje u nepoznato.

Sjetih se jedne priče koju Gurudev zna pričati, iz Mahabharate... O princezi Draupadi koja je za muža uzela onoga tko je mogao pogoditi zjenicu oka naslikane ribe koja se vrti u krug pod svodom dvorane, gledajući odraz slike u vodi u posudi na podu... Tražio se onaj tko je postigao savršenstvo u streličarstvu...

izbor

Ne možemo sve od svakoga prihvatiti, ali Život nam stalno daje nove prilike... dok ne naiđe netko/nešto (izvor) od koga/preko čega možemo nešto prihvatiti.
Iznenađena sam, ponovno, sličnostima, uvidima i prepoznavanjima... i kako onda da sumnjam? Kako da sumnjam u povezanost i živote? Da, ja sam i jogi i sufi i budist i kršćanin, musliman, židov... sve je to dio Mene.

(Mustafa)

o povratku

Kako se osjećam, ako zanemarim neke manje-više opipljive izazove?

Iznenađena sam kako mi je ovo mjesto opet (tako brzo, zapravo) ušlo pod kožu i kako se osjećam kao doma i kao da bih mogla čitav život provesti ovdje. Iako (još) nisam ostavila sve, osjećam se odvojenom od svega dosadašnjeg, kao na drugoj, doista, potpuno drugoj planeti. I sad si ne mogu zamisliti da budem opet u svom dosadašnjem domu i da me išta od „onoga tamo“ ponovno može ispuniti – čak i ono što me uvijek ispunjavalo i usrećivalo. No, znam i da mi povratak u dosadašnji svijet predstoji i ne strepim od njega kao nekad.

Ne vidim, zapravo, pred sobom ni ostanak, ni povratak... kao da nije ni važno

– ostajem bez pitanja, bez tragova, bez „svrhe“...