Neprocjenjivo

U životu postoje „mjesta“ koja nam daju osjećaj sreće ili pak patnje.

Bivajući neko vrijeme u ašramu (indijska inačica samostana) otkrila sam neka mjesta koja su mi činila neopisivo zadovoljstvo ili pak patnju, ovisno o izboru.

Penjala sam se na krov ajurvedske bolnice (tijekom karma joge-nesebičnog služenja, sudjelujući u postavi krova) i otkrila novi pogled koji me iscjeljivao, povezujući raspadnute dijelove.
Ajurveda – drevna znanost o životu iz koje potječu sve medicinske tradicije; podrazumijeva zdravlje na svim razinama – tjelesno, mentalno, društveno, duhovno. Kad sva ova zdravlja ostvarimo, postajemo istinski cjeloviti...

Nakon vrućeg dana (preko 40 stupnjeva C) prava je ugoda uroniti u jezero napunjeno kišom monsuna, i, primirivši misli, osluškivati tišinu.

Mansarovar (jezero uma) sveto je jezero u podnožju svete planine Kailaš (sjedište Šive; simbol svijesti) na kojem žive labudovi (hansa - simbol duše) koji su sposobni popiti mlijeko iz vode (sposobnost razlučivanja, viveka) i nazivaju se stoga paramhanse (najviši labudovi).

Ljudski je život neprocjenjiv dar čiji bi osnovni cilj trebao biti Samospoznaja. Pronaći istinskog duhovnog učitelja (SataGurudeva) koji predstavlja kozmičko načelo razvoja svijesti koje vodi iz tame neznanja (gu) u svjetlost znanja (ru) i primiti od njega mantru (vibraciju u obliku jedne ili više riječi, koja se ponavlja) pruža doista osjećaj zaštite od svjetovnih patnji i pomoć u prijelazu s nižih na više razine svijesti.

No, dokle god smo zarobljenici vlastitog uma vrtimo se u krugovima patnje, rađamo se i umiremo uvijek nanovo, stalno prebirući po projekcijama, zadovoljavanju želja...
Postoji predivna priča koja govori o nezasitnom prosjaku, našem umu koja vrlo ukratko ide ovako: Postojao je kralj koji je vjerovao da je najmoćniji, najmilostiviji...  i kako bi ga Bog upozorio na njegovu bahatost i podučio o dužnostima vladara poslan mu je jogi koji je izgledao kao najjadniji prosjak. Kralj se začudio kako u njegovom kraljevstvu uopće postoji prosjak i nakon razgovora s njim zatraži dokaz tvrdnje da je razlika između njih dvojice u tome što je kralj rob prosjakovog roba (uma)... Prosjak je pružio zdjelicu koju je imao u ruci i tražio da je napune rižom. Kralj je bahato rekao da će je napuniti dragim kamenjem. Prosjak ga je upozorio da je tražio samo rižu, no kralj se nije obazirao. Pokušavajući napuniti zdjelicu do vrha, ispraznio je čitavu kraljevsku riznicu, pa i palaču. Konačno se predavši, kralj sazna da je zdjela načinjena od istog materijala kao i ljudski um – ako mu ne daš točno ono što mu treba, ničim ga ne mozeš napuniti. Povlađujući umu, uvijek će mu biti premalo.

Baš smo smiješni. Ostaje pitanje zašto se onda ne smijemo?