faze...

zanimljivo kako se, naizgled različite, stvari prožimaju...

dok oblikujem tijelom (vježbanjem): 1.        gledaj 2.        slušaj 3.        pokušaj 4.       osvijesti 5.        vježbaj

dok oblikujem mišlju (crtežom, slovom): 1.        zamisao 2.        definiranje 3.        razlikovanje 4.       prilagođavanje 5.        primjena

zajedno, usvajam u duhu (mantrom): 1.        likhit - pisanjem 2.        vaikhari - govorenjem 3.        upamšu - šaptanjem 4.       manas - mišljenjem 5.        ađapa – neprekinutim ponavljanjem u sebi

(o usvajanju mantre iz knjige

„Skrivene snage u čovjeku - čakre i kundalini“

Paramhans Svami Mahešvaranande)

zamisli

... da si na litici iznad mora... Predivno zeleno-plavo more prostire se poput livade, pod tobom. Duž litice prolazi mnoštvo ljudi, kao neko hodočašće, ali rijetki su sretni... više su ti ljudi zamišljeni, umorni, možda čak i razočarani.

Zadivljen/a bojom i bistrinom mora, pomisliš kako bi se volio/voljela okupati. Možda te strah zbog strmine i što ne možeš procijeniti dubinu, ali osjećaš poticaj da skočiš.

I odvažio/la si se... Osjećaj je kao spuštanje po valu, mekanoj travi ili nečem takvom... istovremeno kliziš po površini i roniš po dubinama... istovremeno izgleda plitko, a dna ne možeš dotaknuti... jako lijep osjećaj... ugoda... sloboda... svježina.. olakšanje.

Nastavak? Ima ga... ali neka bude tvoj...
Tema je...
gravitácija - fiz. sila uzajamnog privlačenja između masa; ubrzanje sile teže (hrvatski jezični portal)

kozmička igra

Vibracije... na raznim razinama, vuku nas dolje ili povlače gore... zmije i strijele... ljestve i zmije... što god.
Privlačimo i jedne i druge, dok vibriramo na određenoj razini, privlačimo slično... ili smo mi privučeni sličnim... Kad osvijestimo što trebamo na određenoj razini, vibriramo drugačije i privlačimo novo.
Ispravnim razlučivanjem, zdravim razumom, podižemo se na višu vibraciju, razinu, frekvenciju... nesvjesnošću, neznanjem, spuštamo se na nižu... i tako plutamo ovim vanjskim svemirom, pokušavajući se prilagoditi vibracijama oko nas ili obrnuto...
Prilagođavanje, opet... Ili želja da idemo naprijed, za 'višim kriterijima', za vibracijama koje su uobičajenim nam osjetilima prikrivene, ali jednako prisutne...

S Hrvatskog jezičnog portala:

vibrácija - brzo periodično gibanje oko točke ravnoteže, treperenje, titranje, oscilacija

'biti na istoj frekvenciji' - pren. 'dobro se razumjeti','slagati se' (s kime)

Kako izgleda ta igra... danas? Bit, suština izbrisana, ostale su tek ogoljene kosti, neprepoznatljivih korijena... kao da nas je zmija neznanja progutala, probavila i izbacila neprobavljivo...

Lila-dio (za ostatak javite se na form lijevo 'do mene')

akcije i reakcije 2

Ako ne prođe?

Ako se situacije ponavljaju... ako trebamo nešto naučiti (i opet – prihvatiti)... ili se ustabiliti (i prihvatiti – sebe)... i razmisliti o dharmi (dužnosti, načelu, ispravnosti)...

Ova priča... ima raznih varijanti.

Putovali djed i unuka, s konjem, kad unuka reče djedu da zajaše konja, a ona će hodati pored. Dođoše tako do prvog sela i začuše prigovore: „Gle starkelju kako se diči na konju, a jadno dijete ga jedva sustiže trčeći!“
Pomisliše kako su ljudi u pravu i dogovoriše se da će neko vrijeme unuka jahati na konju i tako će ići malo brže. A u slijedećem selu naiđoše na nove komentare: „Kakva sramota! Mlada djevojka jaše na konju, a starac se vuče za njom! Bez ikakvog poštovanja prema starosti, iskustvu, mudrosti!“
Bilo im neugodno i kad su prošli to selo, Ponovno se zamisliše i odlučiše sjesti oboje na konja. I tako stigoše do slijedećeg sela. Tu su ih gotovo kamenovali! „Kakvi bezobzirni ljudi! Pretovariše jadnog konja, potpuno će klipsati! Kako ih nije sram! Umjesto da idu pješke i puste konja da diše!“
Ovaj put odlučiše nastaviti pored konja, pješice, potpuno zbunjeni, i dođoše do novog sela. Ponovno, ljudi komentiraju: „Kako su glupi! Imaju konja, a idu pješice!“
Zaprepašteno se pogledaše i shvatiše – sto ljudi, sto ćudi... i nastaviše svojim ritmom...

I tako, razmišljajući griješim li...
Prisjetim se da imam intuiciju i da dok se njome vodim (ili Tobom) sve je u redu. Znam i da ponekad hodam po rubu. Znam i da ljudi svakako reagiraju, ovisno o svojim obojanjima, predrasudama, otvorenostima ili zatvorenostima... I ponekad je jako teško ostati miran i ne dopustiti svojim negativnostima i predrasudama da prevladaju...
Zato, treba biti zahvalan i osvijestiti da imam(o) snagu za bolje djelovanje te da nema smisla udovoljavati svakome.

akcije i reakcije 1

Zakon karmi? I pravda...

Kad god se nađem (a često se dogodi :)) u neobičnoj situaciji kojoj ne mogu pohvatati smisao, početak, kraj, a često ni sredinu, pitam se – otkud sad to? zašto? gdje je počelo? i hoće li završiti?... Kao neki dan...

I onda se sjetim vica (?) o jogiju koji je odlučio tražiti pravdu...

Sjeo tako naš jogi na jednu stijenu i meditirao... Prođe 12 godina njegove ustrajne duhovne vježbe, kad mu se pojavi Bog i ponudi nagradu za njegov trud.
„Vidim da si uporno i marljivo radio, pa reci, kako ti mogu udovoljiti?“, upita Bog jogija.
„Dragi Bože, hvala što si došao. Znaš, primijetio sam da na ovom svijetu nema pravde i zamolio bih Te da mi daš pravdu.“, reče jogi.
„Oh, zar pravdu? Ma nemoj molim te! Traži što god želiš, ali ne diraj u pravdu, molim te!“
„Ja sam ovdje samo zbog pravde i zahtijevam pravdu! Lijepo si mi rekao da mogu tražiti što želim!“
„Molim te, razmisli još jednom... neće ti se dopasti. 'Ajde, traži nešto drugo.“, odgovara Bog.
„Ne, ne i ne! Ja želim samo pravdu!“
„Pazi, upozorio sam te! Jesi li doista siguran da želiš pravdu?“
„Da! Samo pravdu tražim!“
I – puf – stijena na kojoj je jogi sjedio 12 godina, sad je, zamijenivši mjesto, bila na njemu. Slijedećih 12 godina...

I pomislim... hmmm, možda je bolje ne razbijati glavu s nekim stvarima. Samo prihvati, pusti, zaboravi, oprosti... sebi i drugima... idemo dalje... što manje vezanja, prije će proći.

A ako ne prođe? (nastavak slijedi)