neizrecivo I - rijeka

30.11.10.

rijeka

… Naš život je kao rijeka. Svi mi nošeni smo, vođeni, riječnim strujama, ka moru, oceanu. No, dok se oslanjamo samo na te prirodne struje, naš je čamac bacan od obale do obale, od rta do rta, povremeno nasukan, povremeno probušen ili poplavljen… nedostaje mu kormilo. Kad nađemo istinskog vodiča, naša je barka u sigurnim rukama i putovanje je bezbrižnije i brže…

neizrecivo I - Da li?

23.11.10.

Da li?

Nema u meni Ljubavi, Dragi, više. To si htio? Htio si mi pokazati da u meni nema Ljubavi? A ja ne mogu živjeti bez Ljubavi. Onda, što ćemo?

Na ovom mjestu Ljubav je odustala. Ovo je rupa bez dna. Kad sam dolazila ovdje, toga me bilo najviše strah – da idem tamo gdje nema Ljubavi. Da idem tamo gdje ću izgubiti svu svoju Ljubav. Zar je ovo mjesto gdje Ljubav nestaje? Ja ne želim da Ljubav nestane! Ja sam Ljubav i ne želim nestati! Ako je ovo smisao, ako je ovo pravi Život, Život bez Ljubavi, neka me mrak proguta. Ali, ako sam bila u pravu, kad sam rekla, mislila, osjećala da sam Ljubav, da jedino Ljubav ima smisla, pa makar zbog jednog živog bića na ovoj Kugli, na ovoj Loptici, daj mi da živim i da rastem! Ne daj da nestane(m)! Ne daj da nestane Ljubav! Hvala Ti.