Ako ne prođe?
Ako se situacije ponavljaju... ako trebamo nešto naučiti (i opet – prihvatiti)... ili se ustabiliti (i prihvatiti – sebe)... i razmisliti o dharmi (dužnosti, načelu, ispravnosti)...
Ova priča... ima raznih varijanti.
Putovali djed i unuka, s konjem, kad unuka reče djedu da zajaše konja, a ona će hodati pored. Dođoše tako do prvog sela i začuše prigovore: „Gle starkelju kako se diči na konju, a jadno dijete ga jedva sustiže trčeći!“
Pomisliše kako su ljudi u pravu i dogovoriše se da će neko vrijeme unuka jahati na konju i tako će ići malo brže. A u slijedećem selu naiđoše na nove komentare: „Kakva sramota! Mlada djevojka jaše na konju, a starac se vuče za njom! Bez ikakvog poštovanja prema starosti, iskustvu, mudrosti!“
Bilo im neugodno i kad su prošli to selo, Ponovno se zamisliše i odlučiše sjesti oboje na konja. I tako stigoše do slijedećeg sela. Tu su ih gotovo kamenovali! „Kakvi bezobzirni ljudi! Pretovariše jadnog konja, potpuno će klipsati! Kako ih nije sram! Umjesto da idu pješke i puste konja da diše!“
Ovaj put odlučiše nastaviti pored konja, pješice, potpuno zbunjeni, i dođoše do novog sela. Ponovno, ljudi komentiraju: „Kako su glupi! Imaju konja, a idu pješice!“
Zaprepašteno se pogledaše i shvatiše – sto ljudi, sto ćudi... i nastaviše svojim ritmom...
I tako, razmišljajući griješim li...
Prisjetim se da imam intuiciju i da dok se njome vodim (ili Tobom) sve je u redu. Znam i da ponekad hodam po rubu. Znam i da ljudi svakako reagiraju, ovisno o svojim obojanjima, predrasudama, otvorenostima ili zatvorenostima... I ponekad je jako teško ostati miran i ne dopustiti svojim negativnostima i predrasudama da prevladaju...
Zato, treba biti zahvalan i osvijestiti da imam(o) snagu za bolje djelovanje te da nema smisla udovoljavati svakome.
Ako se situacije ponavljaju... ako trebamo nešto naučiti (i opet – prihvatiti)... ili se ustabiliti (i prihvatiti – sebe)... i razmisliti o dharmi (dužnosti, načelu, ispravnosti)...
Ova priča... ima raznih varijanti.
Putovali djed i unuka, s konjem, kad unuka reče djedu da zajaše konja, a ona će hodati pored. Dođoše tako do prvog sela i začuše prigovore: „Gle starkelju kako se diči na konju, a jadno dijete ga jedva sustiže trčeći!“
Pomisliše kako su ljudi u pravu i dogovoriše se da će neko vrijeme unuka jahati na konju i tako će ići malo brže. A u slijedećem selu naiđoše na nove komentare: „Kakva sramota! Mlada djevojka jaše na konju, a starac se vuče za njom! Bez ikakvog poštovanja prema starosti, iskustvu, mudrosti!“
Bilo im neugodno i kad su prošli to selo, Ponovno se zamisliše i odlučiše sjesti oboje na konja. I tako stigoše do slijedećeg sela. Tu su ih gotovo kamenovali! „Kakvi bezobzirni ljudi! Pretovariše jadnog konja, potpuno će klipsati! Kako ih nije sram! Umjesto da idu pješke i puste konja da diše!“
Ovaj put odlučiše nastaviti pored konja, pješice, potpuno zbunjeni, i dođoše do novog sela. Ponovno, ljudi komentiraju: „Kako su glupi! Imaju konja, a idu pješice!“
Zaprepašteno se pogledaše i shvatiše – sto ljudi, sto ćudi... i nastaviše svojim ritmom...
I tako, razmišljajući griješim li...
Prisjetim se da imam intuiciju i da dok se njome vodim (ili Tobom) sve je u redu. Znam i da ponekad hodam po rubu. Znam i da ljudi svakako reagiraju, ovisno o svojim obojanjima, predrasudama, otvorenostima ili zatvorenostima... I ponekad je jako teško ostati miran i ne dopustiti svojim negativnostima i predrasudama da prevladaju...
Zato, treba biti zahvalan i osvijestiti da imam(o) snagu za bolje djelovanje te da nema smisla udovoljavati svakome.
Nema komentara:
Objavi komentar