Kroz disanje postajem svjesna ritma oko sebe... udah/zadržavanje
daha punih pluća/izdah/zadržavanje daha praznih pluća... puno/tišina, mir
punine/prazno/tišina, mir praznine... oblik/bez oblika...
Rečeno je da postoji samo jedna pranajama
(udah/zadržavanje/izdah). Sve ostalo su samo tehnike...
Tako, promatram svijet oko sebe... izmjenjuje se postojanje i
nepostojanje, oblik i bez oblika, s dahom i bez... bez nemira, ne bismo mogli
osjetiti mir... niti obrnuto... nije li sva ova iluzija u nama i oko nas, tek
odraz u ogledalu... Dotaknuvši tebe, dotičem Tebe... a kroz Tebe dolazim do
Sebe... i dotičem sebe...
Bez ritma, bez izmjene punog i praznog, bez njihova međuodnosa,
kako bismo osjetili, doživjeli prostor, sliku, zvuk... vibracije...
Nema komentara:
Objavi komentar