Sjetih se (ne)tugovanja... upitah se koliko si „dozvoljavam“
tugovati... iako osjećam da si trebam dopustiti zdravu tugu, kako bih sagradila
sve porušene svjetove, umjesto da se pravim da se ništa nije dogodilo... Sjetih
se i kako sam bijesna... kad „nema mjesta“ za tugovanje... I kako je teško
oprostiti...
I odjednom – dobivam osjećaj da mi tijelo ne reagira na napad,
kao da mi je pokvaren obrambeni mehanizam, kao da ne prepoznaje štetne tvari...
i ne reagiram...
Postadoh svjesna unutarnjeg osjećaja nemoći, obrasca duboko
zapisanog u sebi – što god pokušavala, neću uspjeti... nemoć duboko usađena u
tijelu, koja stvara neotpornost i na najmanju naznaku napada...
Istovremeno, u meni je ogromna snaga koja mi ne dopušta da se
prepustim...
... Nesrazmjer – snaga i nemoć istovremeno u meni... stvara neiskorišteni
potencijal.
I zato IZABIREM...
Užas. Now I see.
OdgovoriIzbrišiVidiš li doista? 😊 U ovom (smrtnom) svijetu sve se sastoji od subjektivnih projekcija. Ja pišem o svojim unutarnjim dramama, ti čitaš kroz svoje naočale djelomičnog (ne)znanja i do(pro)življavaš svoje drame… Koliko doista možemo razumjeti kroz takve zastore? Koliko nam treba i što da prevladamo te drame? I jesu li one, konačno, drame? P.S. nadam se da si pročitao sva 3 povezana posta 😉
OdgovoriIzbrišiI know, due my direct interference to such a situation two years ago I was terribly harmed. Dakle, moglo bi se reći da razumijem, s naočalama ili bez njih. Razumijemo samo onoliko koliko nam je dopušteno iliti predodređeno. Koliko nam treba da ih prevladamo, rekao sam već, trenutno je činiti upravo to što i činiš. Jesu to drame. Jesam ali dva, gdje je treći?
OdgovoriIzbrišiOK, prihvaćam da možemo donekle razumjeti jedni druge :D Imam 3 bloga na bloggeru/blogspotu, koja se bave s 3 različite stvari (odnos s neizrecivim, sobom, Bogom/oblik neizrecivog u materijalnom svijetu/odnos s drugim ljudima), koje su povezane, pa ponekad povežem i postove – ovaj post povezuje sva 3 bloga, preko linkova unutar pojedinog posta 😉
IzbrišiSada sam pronašao i treći, osjećao sam... Ostavio sam neke komentare.
Izbriši