Moderni znanstvenici već dulje vrijeme govore o trbuhu
kao o drugom mozgu – kažu da probavni trakt obavija 100mil živčanih stanica –
više nego ih se nalazi u kralježničnoj moždini. Taj mozak djeluje dijelom
neovisno i šalje u mozak više signala nego što ih iz mozga prima. Kažu da
osjeća, sudjeluje u razmišljanju, sjeća se i dopušta nam da donosimo intuitivne
odluke. O tome je pisano dosta u časopisu GEO, još prije više od 10 godina.
Jogijska znanost govori o pupčanom središtu, središtu
solarnog pleksusa kao o Gradu/mjestu dragulja/bisera (मणिपूर, IAST: Maṇipūra). Ova je čakra izuzetno važna
za duhovni razvoj, razvoj ljudske svijesti jer, kada je dosegnemo, pretpostavlja
se da smo ovladali svojim razinama nesvjesnoga i podsvjesnoga koje su smještene
u nižim čakrama. Ono je i mjesto susreta prane i apane, davanja i uzimanja,
prihvaćanja i odbacivanja, koje, uz fiziološko djelovanje, imaju iznimno važno
duhovno djelovanje i podizanje kundalini, božanske snage. Opširan opis ovog
energetskog središta daje knjiga Skrivene snage u čovjeku Paramhans Svami Mahešvaranandađija.
Uza sve što nam kažu
drevna jogijska i moderna znanost, ne bismo li trebali češće koristiti znanje svoga pupka?
Bilo bi lijepo pročitati nešto o tvojem iskustvu na tu temu.
OdgovoriIzbrišiNa linku (zeleno, na kraju posta) je nešto od mog iskustva :) kao i ostali postovi :)
OdgovoriIzbrišiNa žalost, prečesto zanemarujem(o) poruke tijela, općenito, kao i svoju intuiciju, znanje s kojim smo došli ovdje, zaslijepljeni uvjetovanostima, krivo prenešenim i iščitanim porukama... A poruke nam pristižu neprestano, kroz sve što možemo vidjeti, čuti, dodirnuti...
Kad bi nam pomagalo čitanje tuđih iskustava, bili bismo na konju. Ovako, dok ne sjednu Istine u našu svijest, unutarnje nas borbe, izazvane vanjskim (obično), šeću od nemila do nedraga, iz podsvijesti i nesvijesti ka svijesti, a nikako do nadsvijesti :)
Moja je boljka očekivanje, izgleda, koje onda izvlači i ostale "boleštine" na vidjelo :))
Tješe povremeni uvidi da se "ipak (o)kreće" i vodi nas ka Sebi samima...
Imaš li ti svoju boljku? ;)
Naravno da ih imam, neke si opisala vrlo slično kao što bih i ja, no možda sad drugačije gledam na njih od tebe. Jednom mi je neka osoba rekla da možda ipak nađem nešto jače, čvršće, veće od tih mojih interesa. Rekoh: "Nema šanse!" Ali bila je istina. Kažem interesa jer je prije i mene sve to skupa veoma zanimalo. Boljka ili jedna od njih je traženje nekih stvari koje su mi (bile) od živote važnosti (nekad), a u trenutku kad sam ih pronašao su me prestale zanimati. Jednostavno kad sam saznao za njih i uvjerio se u postojanje nečeg otpao mi je interes. Valjda se taj gubitak interesa dešavao zbog nezrelosti ili uranjenosti, ali eto radim na uklanjanju te boljke.
OdgovoriIzbrišiGubitak zanimanja.... može biti iz više razloga, vjerujem :) Moje je iskustvo da stvari koje prođemo (zbog skupljanja iskustva, npr), počinju blijediti jer dođe vrijeme da se bavimo drugim izazovima... ne znači da to iskustvo nestaje, već se sprema, možda "za poslije", za nove izazove i nadogradnju, možda tek kao energija koja čeka dovoljnu snagu. Vjerujem da sve ima svoj razlog, smisao, ali malo drugačiji od onog što obično vidimo, očekujemo, znamo... dok ne saznamo, dok ne sjedne na svoje mjesto :)
OdgovoriIzbrišiGledam na to sve kao na samskare.
OdgovoriIzbrišiBez samskara ne bi bilo ni Lile :) Kad se odvežemo... izvan Lile smo :)
OdgovoriIzbrišiDa, očito da ćemo se "vrtjeti" do daljnjega, jel?
OdgovoriIzbrišiDok nam ne dosadi :))))))
OdgovoriIzbriši