iz PRAZNINE...
... TOČKA – bez naglašenih dimenzija, tek naznaka nečega... i
polazište... kad pokrene se, ostavljajući trag za sobom, stvara dimenzije nove,
ni iz čega, nešto... ona se kreće, množi se, širi i skuplja... iako neodređena,
ona određuje duljinu, širinu, visinu, gustoću, pa čak i boju i sjaj...
CRTA... ravna ili kriva... vodoravna, kosa ili okomita... kratka
ili dugačka... drhtava ili oštra... uska ili široka... spremna za zagrljaj ili
zatvorena u sebi... ona je otisak, ali i putovanje samo... daje obrise, OBLIKE,
ali opisuje i kvalitetu, daje (ili ne) gustoću, grupiranjem... iako tek s
dimenzijom jednom naglašenom, osjetila dira...
PLOHOM vladaju dimenzije dvije... širinom svojom i dužinom, OBLIKE
i likove gradi, igrajući se... može biti i svjetlo i sjena... a ponekad i ILUZIJU
stvara... samostalna je ili u zajednici, kako joj se hoće, slobodna, a ipak,
granice stvara...
S dimenzijom trećom, uz širinu i duljinu, visina PROSTOR vidljivim
čini... koji PRAZNINOM ostaje, jer bez OBLIKA, bez VOLUMENA koji zatvaraju ga,
oblikuju, određuju, ne doživljavamo ga (tako lako ;))... može biti unutarnji
ili vanjski, a može biti i prožimajući, tekući ili kako god to nazivali, kad
jedan u drugi prelazi, dotiče se, miješa, plešući, igrajući igre svoje,
zabavljajući ili tjerajući na razmišljanje... neki ga stvarnošću zovu...
... no sve je to relativno... kad doda se dimenzija četvrta, VRIJEME...
... sve dalje pripada INTUICIJI, SLOBODI, MAŠTI (koja ne mora uvijek
biti tek u nečijoj glavi)...
Nema komentara:
Objavi komentar