Iako zapravo postoji samo danas, sada, ponekad volim pogledati unatrag i vidjeti koliko se još vrtim u nekim krugovima, ili se razveseliti ako sam neki krug napustila... i tako naiđoh na neke stare zapise... Možda je vrijeme da izađu iz ladice?
Prvi od njih nastao je prije više od 18 godina – cijeli jedan život! Ima toliko sličnosti sa sada... iako odgovore već znam, kao i otpore da izađem... još uvijek se ne mogu odvažiti na posljednji korak promjene, odbacivanja i prepuštanja. Još uvijek bivam „zaustavljena u koraku i snu“, zamrznuta od šoka, padam... i ponovno ustajem
Još nisi dotakla dno. Odnosno voda ti nije došla do grla. Da kojim slučajem jest znala bi 100% što moraš raditi.
OdgovoriIzbrišiA možda postoji više razina, dubina dna? Svaki put izabireš hoćeš li se odgurnuti ili glumiti kamen, neko vrijeme ☺️ I kad god se odgurneš, znaš što ti je činiti, dok ne naiđeš na novu razinu... 😉
OdgovoriIzbrišiTo i jest problem, što ih ima više, a tamo gdje ih nema nema ni problema. :)
OdgovoriIzbrišiKad prođemo sve razine, nema potrebe ni za komentarima ☺️ Stopljeni smo, poput lutkice od soli, s oceanom 😉
OdgovoriIzbrišiAh da, Mello...
IzbrišiZapravo, nije. Iako može biti i on 😀 često se koriste iste ili slične priče ☺️
OdgovoriIzbrišiImam u njegovoj knjizi točno tu priču, ali da, on ih je sakupljao, pisao, pričao i izlagao putem knjiga i seminara.
Izbriši