Ponekad me uhvati strah da sam zalutala… sumnja da sam skrenula
s puta, da izgubih markaciju, putokaz, smjer… ili tek sumnjam u sebe ili druge…
Iskustva životna mogu nam koristiti, ali mogu nas i zakočiti, preusmjeriti…
Kako izbjeći to?
Promatranjem, preispitivanjem svega što možemo vidjeti, čuti,
dotaknuti, okusiti, osjetiti – izvana, ali i, još važnije, iznutra… razgovorom
sa samim sobom, ponekad s drugima… istraživanjem sebe… ne odustajanjem…
ispravnim razlučivanjem… povjerenjem – da sve je, ipak, vođeno, koliko god
pokušavali odgoditi, pobjeći 😊
Izvadak iz
Patanđalijevih joga sutri, prijevod sa sanskrta i komentari Svami Prabhavanadai Christopher Isherwood,
prijevod s engleskog Iluzija
Poglavlje IV, Oslobođenje
पुरुषार्थशून्यानां गुणानां प्रतिप्रसवः
कैवल्यं स्वरूपप्रतिष्ठा वा चित्तिशक्तिरिति ॥३३॥
puruṣārthaśūnjānāṁ guṇānāṁ
pratiprasavaḥ
kaivaljaṁ svarūpapratiṣṭhā vā
ćitiśaktiriti (33)
33. Kako gune više
nemaju nikakvu svrhu da služe Atmana, stapaju se u Prakriti.
To je oslobođenje.
Atman isijava u svojoj prastaroj prirodi, kao čista svijest.
Trebamo dati Svami Vivekanandi posljednju riječ: „Zadaća
Prirode (Prakriti) je ispunjena, ta nesebična zadaća koju je naša slatka
njegovateljica, Priroda, postavila pred sebe. Ona je nježno uzela dušu, koja je
sama sebe zaboravila, za ruku i pokazala joj sva iskustva univerzuma, sve
pojavnosti, vodeći je sve više i više kroz različita tijela, dok se njena
izgubljena slava nije vratila i dok se nije sjetila svoje vlastite prirode.
Tada je ljubazna Majka otišla istim putem kojim je došla, po ostale koji su
također izgubili svoj put u nepreglednoj pustinji života. I tako ona radi, bez
početka i bez kraja. I tako, kroz zadovoljstvo i bol, kroz dobro i zlo,
beskrajna rijeka duša plovi u ocean savršenstva, samospoznaje.“
Nema komentara:
Objavi komentar