San me jedan potaknuo na razmišljanje
o razinama: u prvoj sam sceni, kao iz prethistorije, neko 'normalno' biće koje
bježi pred opasnošću, a kasnije se scenografija mijenja i ogromna sam, poput Gulivera
i radim sklonište nekim mališama.
Prvo što se zapitah nakon buđenja jest što ako je sve to neka
dimenzija ove stvarnosti, na ovoj zemlji... što ako se radi o pokazivanju mi
raznih dimenzija u ovoj stvarnosti? Pade mi da ništa nije 'nadnaravno' već se radi
o drugačijim razinama, u isto vrijeme, različitim dimenzijama...
Ako mogu biti mali crv/mrav, a onda postati /premjestiti se u
neko veće biće… i sve to postoji istovremeno na istom mjestu, ali na različitim
razinama, dimenzijama stvarnosti… ponekad se dodiruju, a ponekad ne… ako mrav
ne vidi mene, vidim li ja njega? A to ne poriče postojanje ni jednog ni drugog
ni trećeg…
I sjetih se raznih juga koje izmijenjuju se (spomenuh ih ovdje) i dobih dojam da
je sve to dio naših unutarnjih promjena na putu KA...
Možda sve to jesam ja, ne samo u prenesenom smislu, ne samo kao
dio veće cjeline, već kao pojedinačni put OD - KA...
I konačno, je li to doista toliko važno? Zašto se 'samo' ne
veseliti putovanju kroz sve te dimenzije, slaveći tako Kreaciju koje smo dio?
Celebrate, not celibate!,
reče jedan vic (?) :)
Put nije smisao i sredstvo nije cilj. Zašto komentiram?! "Možda sve to jesam ja, ne samo u prenesenom smislu, ne samo kao dio veće cjeline, već kao pojedinačni put OD - KA..."
OdgovoriIzbrišiHm, pa nisam komentirala ni smisao, ni cilj, već razvoj koji može teći istovremeno na više razina (svijesti, ali i dimenzija, oblika) i kako se sve isprepliće i kako smo doista svi jedno, samo možda to ne primjećujemo jer je svatko na svojoj razini i svom (trenutno posebnom) putu... bla... uf 😊
IzbrišiTako je, doista... Ili zaista. :)
Izbriši