Kako neke stvari, obično ne baš povoljne, dobre za nas, nakon
nekog vremena prihvatimo i postanu nam normalne, postanu uobičajene, pa čak i
pravila…?
Nakon nekog vremena, gotovo nitko se više ne sjeća što je nekad
bilo 'normalno'.
Nije loše mijenjati stvari, ali mudrost je znati što i kada
promijeniti.
Sjetih se molitve, neki kažu indijanske, a neki je pripisuju Sv.
Franji Asiškom. Naravno ima i nekih varijacija, a ja danas biram ovu:
„Bože, daj mi hrabrosti da promijenim ono što mogu
promijeniti, daj mi snage da prihvatim ono što ne mogu promijeniti te mudrosti
da razlikujem to dvoje.“
Nema komentara:
Objavi komentar