Koliko često zaboravljamo na naše snove, intuitivne želje,
poslanje? I iz kojih
razloga? Strahovi, ucjene, odgađanja… zaborav… I opravdanja tražimo, najčešće i
nalazimo… dok nas nešto ne (pokuša) podsjeti(ti)…
Koliko snage i napora ulažemo u želje prolazne, koje nam se prikazuju kao
stvarne? Možemo li to (na vrijeme) prepoznati? Možemo li stati, u sred meteža…
i uzeti zalet za nešto (potpuno) drugačije?
Prepoznati da, stati da, uzeti zalet da, naravno ako je predodređeno, kao što i sama znaš, a ako nije onda ne.
OdgovoriIzbriši😊 Što je sigurno, sigurno je 😊
IzbrišiIz ove naše nezavidne pozicije ne možemo znati što je sigurno, neki oni malo pametniji od nas govore kako danas ništa više nije sigurno. :]
IzbrišiZapravo sam bila malo sarkastična s tom sigurnošću :) jer kao da se stalno ograđuješ s tom predodoređenošću, kao da ti služi kao dobar izgovor da negdje ne ideš ili pak da ideš. Kad krenemo, stvari se otvaraju ili zatvaraju, ne razmišljamo je li predodređeno, samo pratimo znakove... Ponekad možemo i pogriješiti, ali to je stvar naše (ne)usklađenosti sa Svemirom i dio puta, učenja...
IzbrišiFora je u tome da ti (ili bilo tko drugi) ne znaš što je sigurno ili nije, razumijem sarkazam, ali ta spika o predodređenosti mi ne služi kao obrana od neznanja (nisi jedina koja je to zaključila), doista tako i mislim, zapravo sve koje zanima advaita bi trebali jednom stati mački na rep koja se neprestano mota po njihovim umovima i reći dosta je bilo, šalim se, ali neki to doista mogu. Ja ću i dalje pisati da krećemo ili ne krećemo negdje ako nam je dano po karmi ili nije, ali NE razmišljam o tome (you guess why), činim kako mislim da je najbolje. Nekad se odluke pokažu ispravnim, a nekad totalno krivim (što na unutarnjem planu i nije toliko krivo jer samo karma zna zašto, no na fizičkom planu jest to slabi izgovor, slažem se). Učimo iz posljedica svojih odluka. Na kraju krajeva sve je to na unutarnjem planu već određeno da bude upravo tako do najsitnijeg detalja, a mi, tko nas jebe, jer fakat ne možemo ništa. Kladim se da nitko ali baš nitko neće ovo razumjeti na način na koji ja razumijem.
IzbrišiBio ovo sinkronicitet, predodređenost, sudbina ili nešto treće, ali jutros stiže poruka na jednoj grupi: "Čovjek sam je odgovoran za svoja vlastita djelovanja. Sudbina je u rukama Boga, ali djelovanje je u rukama čovjeka."
IzbrišiTo ima veze i s karmičkim zakonom - ono što smo činili djeluje na nas sada ili će djelovati u nekoj budućnosti i to je nepromjenjivo. Ono na što možemo utjecati, barem malo, jest ono što činimo sada. Naravno da su i sadašnja djela pod utjecajem prijašnjih djela, jer su okolnosti pod tim utjecajem, ali ako smo iole napredovali u svom razvoju, onda ćemo malo-pomalo mijenjati i svoju budućnost. I sad se možemo natezati oko toga kako se to zove i da li je brže ili sporije. Moje mi iskustvo govori da, kada nešto osvijestim, imam izbor to znanje koristiti ili ga odbaciti. Ako ga odbacim, znam da griješim i ne mogu tako dovijeka.
Dakle, postupak je preodređen, ali o nama ovisi koliko ćemo dugo odbacivati pružene nam prilike...
U rukama... Zvuči antropomorfizirajuće. Pred koje dvije godine jedna osoba mi je rekla da što je meni da čovjek je sam odgovoran za svoja djela itd. Rekoh, teško ću sve to objasniti nekome tko je zagriženi za pojam slobodne volje. Zapravo, količina slobodne volje (utjecaja) također je predodređena, kao što i prilike, sredstva, događaji, osobe, osobine, objekti itd. - sve već određeno. Dakle, tvoj primjer, pošto je sam postupak predodređen, predodređeno je i koliko dugo ćeš nešto odbacivati ili odgađati i bude li ti se pružila druga prilika ili ne. Moje mi iskustvo govori da je tako. Tu se naši zaključci očito razilaze. :)
IzbrišiJe li to doista toliko važno? Sudbina, predodređenost, slobodna volja... Čemu živciranje oko toga i uvjeravanje nekoga u vlastite istine?
IzbrišiNije li nam, obično, veći problem što nemamo nadzor nad rezultatom - ono, sve napravimo "kako treba", a ne vidimo ono što smo željeli postići, već nešto drugo?
Zato što u datom trenutku ne treba da bude drugačije, to budemo li pohvaljeni ili kažnjeni za naš trud odavno je predodređeno. Ne može pjesma primjerice na 2:34 minuti drugačije svirati nego što je nasnimana. Slažem se, uopće nije ključno.
IzbrišiMožda je rezultat upravo onakav kakva nam poduka treba? I onda, ovisno o tome što smo naučili, dobivamo bodove :D Možda imamo nekoliko inačica budućnosti, pa svaki dio nas ide prema zaslugama... itd...
IzbrišiNo, meni je vrijeme za spavanje, jer rano ustajem :) Laku noć, hvala na ćakulama :)
Možda, hvala i tebi za kvalitetno provedeno vrijeme. :)
IzbrišiAutor je uklonio komentar.
OdgovoriIzbriši