…granicama koje postavljamo zbog straha – zbog straha od drugih,
od sebe, od promjena na bolje ili na gore… postavljamo ih sebi, ali i drugima… i
opet dolazimo do priče o egu, koji se otme kontroli i preuzme ulogu velikog zaštitnika,
postavljajući sebe za razlog postojanja… baš kako ovo grubo materijalno prekrije suptilno, bilo u kojem obliku…
i zaborav neminovno slijedi, dok neki vjetrić ne zapuhne i ne otkrije komadiće
(ne)poznatog nam već.
O granicama na fmtalks:
Nema komentara:
Objavi komentar