Koliko god pokušavali izaći iz nekog kruga borbe, izgleda da
pravi izlazak, prava pobjeda, dolazi tek kad se primirimo, kad otpustimo želje
i potrebe da 'dobijemo' što god mislimo da nam pripada…
Kao u onoj priči o pticama i komadiću hrane: jedna je ptičica
došla do komadića hrane, a druge dvije su letjele za njom, prijeteći joj i pokušavajući
joj uzeti hranu. Tek kada je ptičica ispustila hranu, druge su joj ptice prestale
prijetiti i ona je slobodno odlepršala, dok su se druge dvije nastavile natezati
oko plijena.
Tamo smo, dakle otpustimo pokušaje da dođemo nekamo.
OdgovoriIzbrišiŠto je pjesnik htio reći? Nekako mi se čini da smo ovdje u raskoraku s mislima, no svatko mi pravo na svoj doživljaj, kao i na svoja iskustva 😊
IzbrišiMislio sam da sam bio jasan. :)
IzbrišiI ja sam mislila 😉 Dakle, ovdje s moje strane nije bila riječ o 'dolaženju nekamo' 😊 pa onda ne znam na što se odnosi komentar 😊 Doduše, u pravu jesi da nemamo kamo, zapravo, ali misli moje se odnose i na Mjesto i na mjesto (ako uopće o tome možemo govoriti kao o 'M/mjestu'), odnosno o borbama 'za' nešto, o raznoraznim misijama i/ili dokazivanjima nekome, nečemu…
IzbrišiPa "izlazak" je suprotno od "ulaska", što se također može protumačiti kao "dolazak". I ja sam ono "Tamo smo..." morao staviti pod navodnike, ili cijeli prvi komentar. Da, nema "mjesta" kamo bi se došlo. ;)
Izbriši