Bilo predodređeno ili ne, stalno smo u potrazi za nečim… i
lutamo, tražeći naokolo, dok ne prepoznamo za čim, zapravo, tragamo…
Neko vrijeme, misleći da već znamo sve, propuštamo prilike, kao
u jednoj od priča na temu stalne vrtnje u krugovima rađanja i smrti, koju sam
čula od svog Gurua:
Jedan je slijepac dugo sjedio u nekoj prostoriji i poželio je
izaći van. Znao je da negdje postoji izlaz i počeo je pipati po zidu, očekujući
da će ga, prije ili kasnije, pronaći. Polako je napredovao, no kad je došao
gotovo do samih varta, zasvrbi ga nešto na glavi i on se počeše, pustivši zid,
ali i dalje hodajući. Prošao je izlaz, a da nije ni primijetio i to se dogodilo
više puta, iz ovog ili onog razloga. Drugi je čovjek to vidio i prišao mu, te
ponudio pomoć. No, slijepac je tvrdoglavo odbio i nastavio sam tražiti izlaz…
Možda mu nije bilo vrijeme 😊
Možda se karte samsare preokrenu u našu korist pa nam predodrede da više nikada ne lutamo, ne tražimo vrata, ne propustimo priliku, nego jedino da bivamo.
OdgovoriIzbrišiNe možda... sigurno će se okrenuti, kad-tad ;)
Izbriši. :]
Izbriši